Prilikom 100. obljetnice utemeljenja zemlje Gradišća je povjesničar Michael Schreiber iz Fileža sastavio seriju za Hrvatsku redakciju ORF-a Gradišće.

Nimški dio zapadne Ugarske se je protezao na različne komitate i nije bio jedan teritorij ki bi bio u povijesti skuparastao, tako da imamo različne interese – a to ne nek med Austrijom i Ugarskom nego i med onimi ljudi ki su u onu dob stanovali na njem. To se vidi i u pitanju preferencije priključenja Austriji.

Različni interesi Nimcev, Hrvatov, Ugrov, Ciganov/Romov i Židovov

Ovde su imale različne narodne grupe različne preferencije, a mnogi put se još i unutar jedne narodne grupe člani grupe nisu slagali. Iako moremo reći da je ugarska narodna grupa bila u tom pitanju gvišno za Ugarsku, su Židovi, ki su onu dob živili u današnjem Gradišću, i ki su isto tako bili stanovniki Gradišća, u množini bili za priključenje Austriji.

Židovi za Austriju

Ta većina u židovski općina se da razložiti zbog političkih dogodjajev u Ugarskoj po Prvom svitskom boju. U marcijušu 1919. ljeta su komunisti preuzeli vladu i su 133 dane upravljali terorom – i to do 1. augustuša. Onda je počeo “bijeli teror” Miklósa Horthyja. Pod novim režimom je čudakrat došlo do bespravnoga mišanja u smislu antisemitizma, i to, ar su za ljude komunizam i Židovi bili jedno.

Komunistički peljači su velikim dijelom bili Židovi: od 48 vladinih komisarov su bili 30 i od 202 visokih činovnikov je bio 161 židovske vjere; i Béla Kun sam je bio židovske vjere. Pred tom pozadinom su mnogi Židovi imali ufanje, da bi im u Austriji išlo bolje, iako je i u Austriji bilo antisemitizma, ali ončas daleko ne tako izrazito kot u Ugarskoj po kolapsu Ugarske sovjetske republike.

Preferencije Ciganov/Romov su nepoznate

Na žalost se malo zna reći o preferencija Romov. Jedino ča se more sigurno reći je, da se je puno Romov ončas veljek po koncu Prvoga svitskoga boja, to znači u fazi kad se još nij sigurno znalo kako će pojti dalje s Gradišćem, doselilo u ovu regiju, i to iz istočnih dijelov monarhije. U 1921. ljetu stanuje oko 8.000 do 9.000 Romov u Gradišću – to je trikrat toliko kot u ostaloj Austriji.

U pitanju priključenja je hrvatska narodna grupa raskoljena, jer ona s dijelom jako oscilira med Austrijom i Ugarskom. Pokidob općine u sjevernom Gradišću gravitiraju prema Beču i su zbog toga rano došle u kontakt odnosno su bile usko povezane sa socijaldemokracijom, ka je okolo Beča jako čvrsta, su oni bili striktno za priključenje Austriji.

Kod Hrvatov razlike med sjeverom i jugom

U suprotnom slučaju, tako su se bojali, bi znamda zgubili bazu svoje egzistencije. U općina sridnjega i južnoga Gradišća te veze s Bečom nisu bile tako čvrste. Onde su Hrvati bili jako konzervativni i uticaj katoličanske crikve je bio jako čvrst. A u redi katoličanskih duhovnikov je bilo puno onih, ki su se suprotstavili priključenju na Austriju.

Ravno med hrvatskimi općinami u sjeveru na jednu stran i općinami u južnom i sridnjem Gradišću na drugu stran, su se pokazale grubne razlike u narodnoj grupi. Malo minjanje pozicijov u tom pitanju je doprimila Ugarska sovjetska republika. Ta čas je u nekoliki Hrvati zbudio negativne asocijacije prema Ugarskoj i jačao u nji ideju priključenja Austriji.

70 procentov Koljnofcev za Ugarsku

Ipak je pri šopronskom plebiscitu 1921. ljeta u hrvatskom selu Koljnof biralo 70 procentov Koljnofcev za Ugarsku. Još i kad je granica 1921. ljeta bila fiksirana, si ipak par hrvatskih sel nije bilo sigurno, je li kanu biti dio Austrije ili Ugarske. Plajgor i Petrovo Selo su bili polag potegnute granice zapravo dio Austrije. Ali 1922. ljeta su neki Petrovišćanci i Plajgorci protestirali da bi rado ostali kod Ugarske, ča je konačno peljalo do toga, da su se Petrovo Selo i Plajgor zaminili za nimška sela Ratištof i Liebing, ka su ončas bila obećana Ugarskoj.

Ta raskoljenost gradišćanskih Hrvatov se je onde po prvi put pokazala svom grubnošću i će se u povijesti Gradišća opet i opet pokazati pri različni tema. Na drugu stran to i kaže, da gradišćanski Hrvati kot i svi Gradišćanci nisu jedna homogena masa – ončas ne, kot i danas ne.