U znanstvenom zborniku „Slavska microfilologija“ je objavljen članak znanstvenice Agnjice Čenar-Schuster „Kakove izglede ima gradišćanskohrvatski jezik za svoj opstanak“. Akademska prevoditeljica, ka je diplomirala na sveučilišću u Beču s djelom o jezičnom planu za gradišćanskohrvatski jezik, daje gradišćanskohrvatskomu jeziku samo slabe šance za opstanak.

Zbornik „Slavska microfilologija“ su izdali Slavsko-eurazijski istraživački centar na Hokkaido sveučilišću u Sapporu u Japanu i Odiljenje za slavsku filologiju na sveučilišću u Tartuu u Estoniji.

„Benign neglect“ dopušća propadanje jezika

Gradišćanskohrvatski jezik u Austriji po mišljenju znanstvenice Čenar-Schuster ima relativno čemerne izglede za opstanak.

Odgovornost za to ima država, ka svojom politikom dobroćudnoga nemara, „benign neglect“, dopušća da gradišćanskohrvatski jezik propada.

Gradišćanskohrvatski da je do kraja austrijanski jezik, ki se u svojevrsnom jezičnom biotopu kumaj već kultivira, podučava i daljedaje.

Ne poduzima se dost mjerov u pogledu na razvitak jezičnoga sistema, a niti ne postoji želja da učnja gradišćanskohrvatskoga jezika u škola nosi dugotrajan sad, kritizira Čenar-Schuster. Da jeziku fali prestiž, je samo logična konzekvencija, ka iz toga proizlazi.

Čenar-Schuster: Dopustiti učnju jezika je premalo

U članku Agnjica Čenar-Schuster kritizira državu Austriju, ka da se ne skrbi dost za to da se dica dostojno nauču jezik tako da bi mogla komunicirati u njem.

Samo dopustiti učnju jezika pak ne kontrolirati učitelje kako ga podučavaju i koliko dica od toga profitiraju da je premalo, glasi nje kritika. Ako učitelji ne znaju jezik dost dobro, kako ćedu se ga onda naučiti dica, pita Čenar-Schuster.

Ona veli, da učiti ov jezik nije dost atraktivno, ar da se od gradišćanskohrvatskoga jezika kumaj more živiti i da u gospodarstvu nijedan ne potribuje znanje gradišćanskohvatskoga jezika.

Ne komunikacijski nego identifikacijski jezik

Takozvana intralingualna situacija, to je komunikacija na bazi gramatike i rječnika da je isto kritična. Za jezik, ki je tako ugrožen kot je gradišćanskohrvatski bi se država tribala skrbiti da ga revitalizira i izgradjuje.

Gradišćanskohrvatski jezik da nije komunikacijski jezik nego identifikacijski jezik, glasi dijagnoza znanstvenice. To da se vidi na folkloru. Čim već folklora i tamburice, tim manje komunikacije, ovako Čenar-Schuster dalje.

Ta fenomen da se kaže i kod drugih ugroženih jezikov širom svita. Ljudi, osebujno dica, ka znaju gradišćanskohrvatski jezik, imaju poteškoće najti ljude, ki isto govoru gradišćanskohrvatski.

Čim manje se u svakidanjem žitku komunicira, tim već se jezik zgublja, a na kraju pak skrsne. Protiv takovoga razvitka ne more pomoći ni tamburica ni folklor ni nošnja, opominja Čenar-Schuster.

Jezična politika bi mogla zaustaviti propadanje

Propast gradišćanskohrvatskoga jezika da bi se mogla zaustaviti implementiranjem jezične politike i jezičnoga planiranja.

Mogao bi se jezik još i revitalizirati. Ali na korake u ov smir da se nije još ni mislilo.

Izgleda da je austrijanskoj etničko-nacionalno-jezičnoj državi folklor, ki oduševljava publiku, dost kot surogat za komunikativno hasnovanje jezika i za njegovu revitalizaciju, tako Čenar-Schuster u svojem članku u zborniku „Slavska microfilologija“.

„Kada će izumriti gradišćanskohrvatski jezik“ se je zvalo predavanje, ko je Agnjica Čenar-Schuster držala u maju 2016.ljeta u Kugi.