U Koljnofu su subotu otkrili spomentablu za Židove, ki su kot zarobljeni djelači prema koncu Drugoga svitskoga boja morali kopati šance i grabe za Jugoistočni nasip. Prilikom 75. obljetnice ovoga dogodjaja i na inicijativu koljnofskih svidokov vrimena je općina Koljnof dala postaviti dvojezičnu tablu.

Pred 75-imi ljeti, u novembru 1944. ljeta, su ugarski fašisti deportirali Židove iz Pešte u zapadnu Ugarsku i u Gau Niederdonau. Muži i žene su po danu morali djelati pri izgradnji takozvanoga Jugoistočnoga nasipa – Südostwalla. Smješćeni su bili u škadnji seoskih ljudi. Na privatnom zemljišću za takovim škadnjom stoji sada hrvatsko-ugarska spomentabla, povida Franjo Grubić, načelnik Koljnofa.

Na granici med Ugarskom i Nimškim rajhom su ončas gradili sistem šancov i utvrdov, kimi su nacionalsocijalisti kanili zustaviti Črljenu armiju. Životne prilike ovih zarobljenih Židovov, ke su u mukotrpni marši gonili iz Pešte u okolicu Šoprona, su bile zvanaredno teške. Oko 600 židovskih muži i žen je bilo internirano u Koljnofu. Smješćeni su bili u škadnji seoskih ljudi.

Kasni spominak na bolno poglavlje povijesti

Tri koljnofski svidoki vrimena su još živi. Dugo vrime se o židovski zarobljeni djelači i njevoj teškoj sudbini nije čuda povidalo, veli načelnik Franjo Grubić. On pretpostavlja zbog toga, kad su neki Koljnofci sudjelivali s ugarskimi fašisti. Stoprv po njevoj smrti u zadnji desetljeći se o tom malo već govori. Spomenmjesto neka tomu doprinese, da ljudi budu znali za ov dogodjaj.

Grubić se sam spominja, da je na sinokoši, kade se je igrao kot dite, bila skopana prilično 20 krat 20 metrov velika jama, ka je bila predvidjena kot masovni grob za ove zarobljene Židove. Do toga pravoda nije došlo. Poznato je zvana toga, da je jedan od škadnjov, u kom su bili zaprti Židovi, važgan. Ali o okolnosti toga dogodjaja da je različnih verzijov, ovako Grubić.

Zarobljene židovske djelače su nacionalsocijalisti još pred dolaskom Črljene armije kanili otprimiti u logore u Nimškom rajhu. Koliko ljudi je umoreno ili poginulo pri ovi smrtonosni marši, se danas ne more reći, niti se zna kolikimi su preživili.