Prilikom 100. obljetnice utemeljenja Gradišća je povjesničar Michael Schreiber iz Fileža sastavio seriju za Hrvatsku redakciju ORF-a Gradišće.

Dokle je Austrija 1955. ljeta dostala svoj Državni ugovor i tako mogla egzistirati kot neutralna država med istočnim i zapadnim blokom – iako s jasnom blizinom zapadu – je Ugarska država ostala dio sovjetske sfere.

Do konca 1940. ljet se je Mátyásu Rákosiju, ki je bio generalni sekretar ugarske komunističke stranke, korak za korakom ugodalo da nastane centralna politička figura u državi. On sam se je rado titulirao kot „najbolji ugarski školar Stalina”, ča mu se je i dobro pasalo pokidob je proganjao svoje neprijatelje pomoću stalinističkih metodov.

Ugarska je bila odvisna od Sovjetskoga Saveza

U istu dob nije bila samo sovjetska vojska štacionirana u Ugarskoj, nego je država bila i čisto odvisna od Sovjetskoga Saveza u političkom i ekonomskom smislu. Po Stalinovoj smrti 1953. ljeta je Nikita Hruščov korak za korakom nastao novi predsjednik Komunističke stranke Sovjetskoga Saveza.

Posljedice Hruščovoga govora o destalinizaciji

U februaru 1956. ljeta je on putem svojega govora „O kultu ličnosti i njegovi posljedica“ koga je držao pri 20. kongresu stranke i ki je durao pet uri dugo, propagirao destalinizaciju kot novu direktivu stranke. Ovo je u Istočnom bloku prouzrokovalo zblud.

Tako je u juniju došlo do štrajka u Poljskoj koga je potukla vojska. 23. oktobra su študenti i u Pešti protestirali da bi podupirali djelače u Poljskoj.

Ljudi su demonstrirali za Imru Nagya

Protesti su se jako brzo proširili i študenti su vrijeda potribovali zamjenu Ernöa Geröa, ki je bio od Rákosija preuzeo funkciju predsjednika stranke.

Tako su ljudi popali skandirati da kanu imati Imru Nagya za predsjednika vlade. On je jur prije bio predsjednik vlade i ministar za poljodjelstvo i je bio zbog svojih ondašnjih reformov jako popularan.

Kad su počeli striljati na demonstrante se je protest sve već zaoštrio i je prerastao u revoluciju, ku je Sovjetski Savez 4. novembra počeo pobijati putem sile. Do sredine novembra su sovjetski tenki razbili ugarsku revoluciju. Novi predsjednik stranke i države je nastao János Kádár.

Posljedice revolucije za Gradišće

I u Gradišću su ljudi jako rano upametzeli ča se na drugoj strani granice dogadja. Na jednu stran su pažljivo sprohadjali razvitak u mediji.

Na drugu stran je jur 27. oktobra došla austrijanska vojska na granicu. Isto tako su jur na prve dane revolucije došli prvi bigunci iz Ugarske prik granice.

Ali do 4. novembra su broji biguncev još bili jako niski. Malo već od 1.300 biguncev je do 4. došlo u Austriju. Ovi prvi bigunci su najvećim dijelom bili komunistički funkcionari ki su se po upadu sovjetske vojske opet vrnuli u Ugarsku.

Austrija je računala sa 6.000 biguncev

Ministarstvo za nutarnje posle je računalo da će oko 6.000 biguncev dojti u Austriju i je popalo uredjivati depoe za opskrbljivanje. Tako na primjer u Cindrofu, u Klimpuhu ili u Novom Gradu. Isto tako su priredili apartmane u Ulici Ignaca Tilla u Željeznu da bi u nji provizorno smjestili bigunce.

Kad su Sovjeti popali 4. novembra pobijati revoluciju su se broji biguncev signifikantno zdignuli. Nek samo u Klimpuhu je na ta dan oko 4.000 ljudi blinuli prik granice.

Austrija se je bojala napada Sovjetov

Austrijanska vojska se je bojala da ćedu Sovjeti napasti i Austriju i se povukla daleko za granicu u strategično bolji teren. Čuvanje granice su tako morali preuzeti žandari i financi.

U sljedeći dani i tajedni je blinulo oko 200.000 ljudi iz Ugarske. Gradišćanci su je najvećim dijelom prijeli i uljudno gostili. U Filežu su je na primjer smjestili u osnovnoj školi i u općinskom stanu prije neg su je dalje transportirali u zapadnu Austriju. Most blizu Andave je nastao simbol utočišća, jer je prik mosta oko 70.000 Ugrov pobignulo u Austriju.

Kad je bila ugarska revolucija potučena su na ugarskoj strani granicu počvrstili plotom od bodljikave vlake. Dodatno su zgradili turme i su zakopali mine. Tako su željezni firong opet čvrsto zategnuli.